BOGOVIĆ, Lovrijenac

BOGOVIĆ, Lovrijenac (Laurencziuss Bogovics), vjerski pisac (Veliki Borištof, njem. Grosswarasdorf, Gradišće, 30. VII 1719 — Szentgotthard, Mađarska, 12. I 1789). U Franjevački red primljen je 1742, a za svećenika zaređen 1746. Godinama je bio propovjednik među Gradišćanskim Hrvatima u Željeznom Brigu (Oberberg–Eisenstadt) i Novom Gradu (Güssing). Zajedno s Godefridom Palkovićem napisao je i 1753. izdao Duhovni vertljac, koji osim molitava i kršćanskog nauka sadržava više od stotinu starih pučkih popijevki (jački). U predgovoru toga molitvenika njegovi autori navode da su »na svitlo dali« i jedan »šlabikar« (početnicu) iz kojega su u kratkom vremenu naučila čitati djeca i odrasli. Velik uspjeh i trajniju vrijednost imao je Bogovićev molitvenik Hiža zlata (1754). Uređen je poput Duhovnog vertljaca te donosi mnogo lijepih duhovnih jački koje je narod od davnine pjevao. U sadržaju je bjelodan utjecaj Krajačevićevih Molitvenih knjižica (1640) i Mulihove Hrane nebeske (1746), a u čakavskom narječju, kojim je pisan, ima mnogo kajkavskih elemenata. U brojnim izdanjima ta je knjiga više od jednog stoljeća bila vrlo omiljeno štivo koje se duboko ugradilo u kulturni i nacionalni život Gradišćanskih Hrvata. Počevši od 1829. bila je objavljena 14 puta u prerađenom izdanju J. Ficka pod naslovom Nova hiža zlata.